Mladi krilni centar ostavio je iza sebe fantastičnu sezonu u dresu Pariza i bio je jedan od najzaslužnijih za ogroman uspeh i plasman francuskog tima u plej-of Evrolige prilikom debija u eliti.
Odličnom igrom u defanzivi i pouzdanim šutem za tri poena momak iz Helsinkija skrenuo je na sebe pažnju ostatka Evrope, pa je ovog leta ozvaničio transfer u redove aktuelnog šampiona Fenerbahčea. Dobar talas nastavio je da prati i na ovogodišnjem Evrobasketu u Letoniji, gde njegova Finska večeras (16.00 RTS 1, Arena 1 premijum) čeka meč četvrtfinala protiv Gruzije.
Bogi je falio, Jokić noćna mora
Selekcija sa Skandinavskog poluostrva prethodno je eliminisala Srbiju sa takmičenja, a Jantunen je bio drugi najefikasniji u svojoj ekipi sa 15 poena. U jeku priprema za snažne Gruzine, popularni Mike rado otvara dušu ta naš portal.

Pre svega, kako se osećate?
- Osećam se dobro. Dani odmora su baš prijali. Igramo dugačak turnir i dobro je kada možete barem na 24 sata da skrenete misli sa košarke. Uzbuđen sam pred sledeću utakmicu.
Tema broj jedan u Srbiji je utakmica sa Finskom, možete li da nam približite čitav proces pripreme za taj meč?
- Naravno, nismo mogli da krenemo u pripremu bez analize igre Nikole Jokića. Pored njega, imate nestvaran tim, mnogo talenta i fantastičnih igrača. Mislim da je glavna želja trenera bila da igramo naš stil košarke. Nemate često priliku da igrate protiv tima kao što je Srbija i igrača poput Nikole Jokića. Poruka je bila da uživamo i igramo zajedno. Bilo je tu i taktičkih promena, ali prioritet je bio na povratku na početak i igru kakva nama odgovara. Verujem da nam je to možda i najbolja utakmica kao reprezentacije do sada.
Imali ste zadatak da čuvate Nikolu Jokića, kako biste to opisali?
- Teško je (smeh). Znate kako... svi su mi govorili "bravo, svaka čast" i lupali me po ramenu, a on je imao 33 poena?! Gledao sam na semafor i razmišljao "hvala na lepim rečima, ali koliko bi dao da sam loše igrao odbranu?" Neverovatan je igrač, teško je objasniti koliko utiče na igru. Čita sve situacije i ogromno je iskustvo kada igrate protiv njega. Naučio sam mnogo iz samo tog jednog susreta i video neke stvari koje do tada nisam. Pokaže vam neke uglove i mogućnosti za koje niste znali da su mogući. Prošli smo bolje nego na prošlom Evrobasketu (pr. aut. Srbija slavila 100-70) svakako. Jedna osoba ne može da ga zaustavi, možete samo da mu otežate. Nikola će svoje ubaciti.
Kada već govorimo o odbrani, koga biste izdvojili kao najtežeg igrača za čuvanje u dosadašnjoj karijeri?
- Niko nije ni blizu Nikole Jokića. Želeo sam da razmislim i probam da pronađem nekoga ko bi bio makar blisko drugo mesto, ali ne. Nikola je druga planeta i zaista ne postoji teži zadatak za visokog igrača u odbrani. Igrao sam protiv neverovatnih momaka, ali ta kombinacija snage, inteligencije i veštine je prava noćna mora za defanzivca.
Da li Vam je Lauri Markanen dao neke savete, s obzirom na to da ga često sreće u NBA?
- Možda i jeste, ali se iskreno ne sećam. Bio sam u nekoj vrsti šoka pred tu utakmicu, pa nisam siguran. Šalu na stranu, stručni štab je odradio dobar posao i odlično nas pripremio. Nikola je ubacio 33, ali mi smo pobedili i to je najvažnije.
Koliko je Srbija bila lakši rival zbog izostanka Bogdana Bogdanovića?
- Verovatno mnogo, ali nisam igrao protiv Srbije kada su on i Jokić na parketu. Poznato je koliko znači kao igrač i lider, ali teško mi je da kažem. Nažalost to se dogodilo i verujem da bi bila potpuno drugačija utakmica. Gledao sam Srbiju u Parizu i igrali su fantastično, tako da je odsustvo Bogdanovića sigurno veliki udarac za vaš tim.
Crvena zvezda i Partizan?
Uz Markanena ste jedan od lidera tima, da li ste osećali pritisak pred duel sa Srbijom?
- I da i ne. Kada želite da pobedite morate da igrate na najvišem nivou, ali u isto vreme mi je nevažno koliko ću poena ubaciti ako moj tim slavi na kraju. Čuvao sam Nikolu Jokića 30 minuta, od mene je dosta (smeh). Svesni smo da svih 12 igrača mora da igra na visokom nivou da bi se srušio tim poput Srbije. Eto, u tom susretu imali smo toliko raspoloženih košarkaša i uspeli da slavimo.
Bili ste traženo pojačanje ovo leta, da li je bilo razgovora sa Crvenom zvezdom ili Partizanom?
- Nije. Nisam razgovarao sa srpskim klubovima. Bilo je nekoliko zainteresovanih, ali niko iz Srbije.
Postoji li mogućnost da Vas jednog dana gledamo u nekom od beogradskih timova?
- Naravno. Igrao sam tamo dva puta i iskusio sam nestvarnu atmosferu. Čitava košarkaška kultura u Srbiji je verovatno najjača na svetu i verujem da bi to bilo neverovatno iskustvo. Nikad ne reci nikad, ali trenutno ne znam šta me čeka u nastavku karijere... Ko zna.
Koliko Vam znači što ste deo ovako uspešne generacije Finske reprezentacije?
- Sjajno je, pogotovo iz razloga što većinu ovih momaka poznajem od srednje škole. To je dobro iskustvo i zanimljiva priča. Igrali smo zajedno i jedni protiv drugih još od srednjoškolskih dana. Takođe, ne želim da oduzimam uspeh pionirima i momcima koji su započeli tradiciju plasmana naše zemlje na velika takmičenja. Drago mi je što mogu da nastavim uspešan niz finske košarke. Mladi momci koji dolaze deluju jako dobro, tako da nam je sport u sigurnim rukama.
Kakva je podrška navijača?
- Ogromna je i mnogo nam znači. Tokom grupne faze u Tampereu imali smo rasprodatu dvoranu na svakoj utakmici. Protiv Srbije su nas fenomenalno bodrili u mislim da ni ne znaju koliko nam to znači. Svaki dobar potez ili seriju poena podržavaju i daju dodatnu injekciju energije. Bez obzira gde igramo, uvek su uz nas i to je jedan od razloga što se uvek odazivam pozivu, pa i u kvalifikacijama kada god imam vremena.
Kakvi su Vam utisci sa Juta koledža i igranja sa Peleom Larsonom koji je sada u NBA?
- Pele mi je bio cimer. Zajedno smo bili na Juti moju drugu godinu kada je Kovid sve zatvorio. Sve vreme smo provodili u sobi i sve radili zajedno. Verovatno bih poludeo da je sa mnom bio bilo ko drugi. Pele je sjajan momak i zaista uživam dok gledam kako predvodi reprezentaciju Švedske. Uspeo je i da se izbori za mesto u Majami Hitu i tamo igra sa vašim Nikolom Jovićem, tako da sam zaista presrećan zbog njega i želim mu sve najbolje. Uvek rado igram protiv njega i kada pobedimo, što je češće, ne puštam ga na miru više dana.
Kao mlađi ste igrali fudbal, šta Vas je opredelilo za košarku na kraju?
- Bliži prijatelji su mi trenirali košarku. Stigao sam do nekog uzrasta u kom nisam mogao da kombinujem oba, imao sam mnogo obaveza. I onda sam zbog društva odlučio da se posvetim košarci kako bih provodio više vremena sa tom ekipom.
Koju poziciju ste igrali?
- Igrao sam ofanzivnog vezistu. Mislim da sam bio jako dobar (smeh). Naravno, to je moje mišljenje, ne znam da li je istina.
Slične vesti
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar
10.09.2025
14:00
0Komentara