Amerikanac poreklom iz Nigerije stigao je prošlog leta na Mali Kalemegdan kao jedno od najvećih pojačanja, a pred start nove sezone smatra da će opravdati visoka očekivanja navijača.

Nvora, koji igra na pozicijama beka, krila, pa čak i krilnog centra, mogao bi da bude čak i prva napadačka opcija kod trenera Janisa Sferopulosa, pošto dolazi sa reputacijom ozbiljnog šutera. Nije ga, doduše, šut baš služio u pripremnom periodu, ali navijači očekuju da sve dođe na svoje kada to bude najpotrebnije.

Ovaj momak tokom NBA karijere nosio je dresove Milvokija, Indijane i Toronta, a sada bi trebalo da postane jedan od lidera rekonstruisanog Zvezdinog tima.

Džordan Nvora (broj 33) zajedno sa saigračima iz Zvezde Starsportphoto©

* Džordane, da li osećate neku vrstu pritiska, jer vas mnogi vide kao jednog od nosilaca napadačke igre ovog tima?

- Ne osećam pritisak. Verujem da u Efesu nisam dobio priliku da pokažem kakav sam igrač i koliko mogu da doprinesem. Zbog toga sam i doneo odluku da dođem u Crvenu zvezdu, jer sam verovao da mogu da pomognem klubu i da ću u njemu dobiti prostor kako bih zablistao punim sjajem. Naravno, zahvalan sam Efesu na prilici, tamo sam odigrao prvu sezonu u Evroligi i još mi je sve bilo novo. Ovog puta, pritisak ne postoji, uzbuđen sam i jedva čekam početak sezone. U igri uživam, ona mi ne predstavlja nikakvo opterećenje.

O Janisu sam čuo samo najbolje stvari

* Kako se vidite u sistemu trenera Janisa Sferopulosa i da li ste znali nešto o njemu pre dolaska u Crvenu zvezdu?

- Mislim da ću se dobro uklopiti. Moj prošlogodišnji saigrač iz Efesa Ilajdža Brajant je svojevremno igrao za trenera Sferopulosa i rekao mi je sve najbolje o njemu. Video sam dosta toga i sam otkako sam ovde. Sviđa mi se način na koji vodi ekipu, zna o čemu govori i prenosi samopouzdanje na sve nas koji smo tek pristigli. Drago mi je što ću igrati za njega.

* Šta biste naveli kao najveću razliku između NBA lige i Evrope?

- Najveća razlika je prostor na terenu. Odbrana pokriva veći deo terena i manje je prostora nego u NBA. Osećate se klaustrofobično dok se ne naviknete. Čim prođete vašeg čuvara tu je sledeći protivnik i jako je teško pronaći mesto na tako malom prostoru kada tek stignete iz Amerike.

* Da li vam ta sličnost sa koledžom olakšava?

- Da, mnogo. Znate, na koledžu se igrač podređuje sistemu i zamislima trenera, što je slučaj i u Evropi. U NBA ligi sve se vrti oko pojedinaca i igra se izolaciona košarka - najbolji igrači se dovode u priliku da individualnim kvalitetom stvore šanse. Ovde je drugačije i to mi prija.

* Šta biste istakli kao glavni faktor u dolasku u Crvenu zvezdu?

- Trenutak kada sam znao da želim da budem deo svega ovoga je kada smo prvi put gostovali u Beogradu. Videti tu strast navijača, to ludo navijanje i grad koji živi za košarku je nešto nestvarno. Sećam se da je na toj utakmici 20 odsto tribina bilo prazno zbog kazne Evrolige, ali mislim da je uprkos tome to bila najglasnija dvorana u kojoj sam ikad igrao. Tada sam pomislio kako bi bilo kul da jednog dana i mene bodre takvi navijači.

* Stigli ste u novi grad i novi klub, kakvi su prvi utisci?

- Sve je dobro za sada. Osećam se sjajno. Uživam u Beogradu. Ljudi su druželjubivi, saigrači i trenersko osoblje izuzetno pozitivni, a i hrana mi se baš dopada.

Dopada mi se srpski roštilj

* Šta ste probali od lokalne hrane?

- Iskreno, jeo sam svašta. Momci koji su ovde nekoliko godina su me vodili na razna mesta i probali smo svakakvu hranu. U poslednjih nekoliko nedelja sam imao prilike da probam jela kojima se ni ne sećam imena, ali za sada nisam pojeo ništa što mi se nije dopalo, iskreno. Ruku na srce, nisam nešto izbirljiv po pitanju hrane, tako da je to očekivano (smeh). Volim meso, a u Beogradu može da se pronađe spremljeno na 1.000 različitih načina, pogotovo roštilj.

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavite komentar

Ostavite komentar

Intervjui i životne priče