Put nemačkog stručnjaka od malog sela u Nemačkoj do klupe jednog od najvećih klubova na svetu obeležili su brojni teški trenuci, ali i događaji koji su ga oblikovali kao čoveka i trenera.

Flik je odrastao u porodici koja je veoma rano preuzela odgovornost. Njegova majka imala je samo 16 godina kada ga je rodila, dok je otac morao brzo da počne da radi kako bi obezbedio porodicu. Uprkos tome, fudbal je bio stalni deo njihovog života, jer je njegov otac igrao amaterski i sina od malih nogu vodio na utakmice.

Još kao dečak Flik je govorio učiteljici da će jednog dana postati profesionalni fudbaler i igrati za Bajern, klub koji je obožavao.

Sudbina je već u ranom detinjstvu pokazala koliko može biti surova. Sa samo pet godina doživeo je tešku saobraćajnu nesreću dok je vozio bicikl kroz svoje selo. Automobil ga je udario, a posledica je bio težak prelom kuka zbog kog su lekari razmatrali ugradnju metalnih šrafova.

Njegov otac je tada insistirao da se takav zahvat ne radi, verujući da bi to moglo da uništi sinovu fudbalsku karijeru. Tokom dugog oporavka terao ga je da, uprkos bolu, šutira loptu čak i sa zavijenom nogom.

Kasnije je Flik često govorio da ga je upravo taj period naučio koliko su podrška i poverenje važni u sportu.

Kao tinejdžer bio je opsednut Bajernom. Jednom prilikom je čak ušao u autobus minhenskog kluba samo da bi dobio autogram Karla-Hajnca Rumenigea. Decenijama kasnije upravo će isti čovek kao direktor Bajerna potpisati njegov trenerski ugovor.

Flik je kao fudbaler stigao do Bajerna sredinom osamdesetih i igrao na poziciji centralnog veznog. Bio je deo generacije koja je igrala finale Kupa evropskih šampiona 1987. godine.

Jedan od najdramatičnijih trenutaka njegove karijere dogodio se u evropskom meču protiv Napolija i Dijega Maradone.

Tokom utakmice dobio je snažan udarac laktom zbog kog je završio sa ožiljkom iznad levog oka. Ipak, posle brzog previjanja nastavio je da igra. Iz tog duela poneo je dva suvenira – Maradonin dres i trajni ožiljak.

Profesionalna karijera završila se iznenada. Na meču protiv Borusije Dortmund pokidao je prednje ukrštene ligamente kolena i sa samo 27 godina morao da završi igranje fudbala.

Nakon toga je neko vreme razmišljao da potpuno napusti fudbal i vrati se poslu u banci, ali je na nagovor prijatelja otvorio prodavnicu sportske opreme i počeo da trenira lokalni klub.

Polako je gradio trenersku karijeru kroz niže nemačke lige, a širu afirmaciju stekao je kao pomoćnik Joakima Leva u reprezentaciji Nemačke.

U tom periodu bio je deo stručnog štaba koji je osvojio Svetsko prvenstvo 2014. godine u Brazilu.

Najveći uspeh u klupskom fudbalu ostvario je sa Bajernom. Posle smene Nika Kovača 2019. godine preuzeo je tim i za samo godinu i po dana osvojio sedam trofeja, uključujući Ligu šampiona.

U tom periodu Bajern je ostvario i jednu od najupečatljivijih pobeda u istoriji takmičenja, kada je u četvrtfinalu elitnog evropskog takmičenja savladao Barselonu rezultatom 8:2.

Flik je kasnije preuzeo reprezentaciju Nemačke, ali se taj mandat završio neuspešno, pošto je postao prvi selektor u istoriji nacionalnog tima koji je dobio otkaz.

Posle tog perioda stigao je u Barselonu, gde je u prvoj sezoni uspeo da osvoji duplu krunu i vrati tim u borbu za najveće trofeje.

Njegova trenerska filozofija zasniva se na ofanzivnom fudbalu, visokoj liniji odbrane i poverenju u igrače, kojima daje slobodu da rizikuju i improvizuju na terenu.

Uoči revanša osmine finala Lige šampiona protiv Njukasla, nakon što je prvi meč u Engleskoj završen rezultatom 1:1, Flik je otkrio i planove za kraj karijere.

Nemački stručnjak poručio je da će Barselona biti poslednji klub koji će voditi i da nakon završetka mandata planira odlazak u penziju.

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavite komentar

Ostavite komentar

Intervjui i životne priče