Jedna od najneuspešnijih sezona u novijoj istoriji ostala je iza FK Partizan, koji je prvenstvo završio tek na trećem mestu, iza Crvene zvezde i Vojvodine. Loši rezultati samo su deo problema sa kojima se klub iz Humske suočava, pošto već duže vreme vladaju turbulencije u upravljačkim strukturama i međuljudskim odnosima. Neslaganja među čelnicima odražavaju se i na sportsku politiku, pa su različite vizije razvoja kluba dovele do brojnih kadrovskih promašaja.
Upravo o tome govorio je Bogdanović, poručivši da većina aktuelnih fudbalera ne zaslužuje mesto u Partizanu, dok odgovornost za takvo stanje pripisuje onima koji su ih doveli u klub.
- Oni su službenici kluba, fudbaleri koji su pod ugovorom i koje klub plaća, tu zarađuju svoj lični dohodak i realno je da moraju da brane boje kluba i i da streme da pobeđuju. Ali je isto činjenica da ih je 80 posto zalutalo u Humsku, 80 posto fudbalera trenutno u Partizanu nije dostojno da nosi crno-beli dres. Pritom, nisu krivi oni, nego su krivi oni što su ih selektirali. To vam je isto sad kao kad bi pozvali mene na na Skaj (Sky) da komentarišem utakmice. Znam donekle engleski, teško bih ih razumeo, a to ne bi ni na šta ličilo. To je generalno jedno poređenje i mislim da mnogi od njih treba da budu srećni da su uopšte po fudbalskim kvalitetima u fudbalskom klubu Partizan, da žive u Beogradu i da primaju taj novac koji koji primaju - započeo je nekadašnji fudbaler u razgovoru za "Sportal".

Kako tvrdi, nekadašnji šampion Srbije će zbog nesuglasica u rukovodstvu i čitavom sistemu još dugo osećati posledice.
- Predrag Mijatović nije trener, on je rukovodilac, to su dva totalno različita zanimanja. Međutim, moram da kažem, on jeste došao u Srbiju kao veliko fudbalsko ime, i jeste fudbalsko ime, međutim, način rada, razmišljanja kad je on nekad igrao u Partizanu, pa njegov život u Španiji, sve je ovo totalno za njega novo. On je došao u Fudbalski klub Partizan kad je već poprilično kasa bila prazna. Došli su on, gospođa (Milka) Forcan i gospodin (Rasim) Ljajić i vremenom očigledno da je došlo do jako velikih nesporazuma i u samoj koncepciji vođenja vođenja kluba, razmišljanja, smena trenera. Nekako se nisu našli i mislim da će Partizan dugo, dugo vreme da kuburi. Meni je žao što u Srbiji i u srpskom fudbalu nipodaštavaju ljude, bivše fudbalere, ne kažem sve, ne mogu svi da budu dobri, pa nisu ni u Hrvatskoj svi fudbaleri na mestima, ali oni znaju da izaberu najbolje od najboljih. Žao mi je što neki ljudi u Partizanu nisu dobili šansu ili su smenjeni, a imaju kvalitet.
Prema oceni poznatog stručnog konsultanta, privatizacija predstavlja najefikasniji način za rešavanje nagomilanih problema.
- Realno, ne vidim nikog drugog. Možemo mi da pričamo da je Partizan veliki klub – i jeste veliki klub. Da li je onaj grb svetinja – pa jeste svetinja. Da li su navijači lojalni – pa jesu, zato što navijaju iz ljubavi. Sve je to istina, ali da li to daje neku nadu Partizanu, pa ne može da daje zato što će država možda u jednom momentu da kaže "pa ne damo te više donacije, dosta smo dali, dali smo dosta 20 miliona i još dužni 40 ili 30, nebitno je". Znači, to je preživljavanje, to je kao kad znate da vam se bliži kraj životni, a doktori vam daju injekciju zbog familije, zato što ljudi mole da mu se produži život bolesniku, a znaš da nema spasa bez nekog čuda. U konkretnom slučaju Partizana, kupovine od strane nekog, što je neminovno. Ja sam apsolutno za privatizaciju svih klubova sa posebnom uredbom. Ja bih dekretom doneo da ne može nijedno javno preduzeće, nijedna državna institucija da im pomogne, ni jedna strana firma koja radi sa budžetom Republike Srbije da im pomogne.
Komentari
Ostavite komentar