Milković će ostati upamćen kao čovek koji je u dva navrata sedeo na klupi reprezentacije Hrvatske. Prvi mandat odradio je od 1990. do 1991. godine, da bi se na istu funkciju vratio deceniju kasnije, predvodeći nacionalni tim od 2000. do 2002. godine.
Svoju veliku sportsku priču Milković je započeo u rodnom Zagrebu, a zlatna slova klupske istorije ispisao je u dresu Medveščaka. Sa ovim klubom je sredinom šezdesetih godina prošlog veka pokorio Jugoslaviju, osvojivši dve titule šampiona države, 1964. i 1965. godine, kao i dva trofeja u nacionalnom Kupu 1965. i 1970. godine.
Najveći klupski uspeh ostvario je 1965. godine, kada je Medveščak predvodio do samog finala Kupa evropskih šampiona, gde ih je u borbi za evropski tron zaustavio Dinamo iz Bukurešta.
Paralelno sa klupskim uspesima, Milković je gradio zapaženu reprezentativnu karijeru, a u dresu selekcije Jugoslavije zabeležio je čak 103 nastupa i postigao 310 golova.
Koliko je bio ubojit na terenu svedoči podatak sa Svetskog prvenstva 1964. godine, kada je sa 32 postignuta pogotka podelio titulu najboljeg strelca šampionata sa Mađarom Fenjom i Rumunom Mozerom. Kruna reprezentativne karijere stigla je šest godina kasnije, kada se na planetarnoj smotri u Francuskoj 1970. godine okitio bronzanom medaljom.
Nakon što je patike okačio o klin, Milković se preselio na klupu, a trenerski zanat je počeo da peče tamo gde je sve i počelo, u svom Medveščaku. Ipak, ogroman deo trenerske karijere proveo je u Nemačkoj, gde je stekao veliko poštovanje vodeći brojne bundesligaške klubove.
BONUS VIDEO
Slične vesti
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar
08.06.2026
21:43
0Komentara