Dok se dva evropska tima nameću kao glavni kandidati za prolaz u narednu fazu, Gana i Panama pokušaće da iskoriste svaku priliku i poremete planove favorita. Bukmejkeri i analitičari najveće šanse daju Engleskoj i Hrvatskoj, selekcijama koje po kvalitetu i iskustvu odskaču od ostatka grupe. Ipak, Mundijal je takmičenje na kojem su iznenađenja gotovo pravilo, pa ni afrički predstavnik, kao ni najnepredvidljivija ekipa u grupi, ne smeju biti unapred otpisani.

                        Grupa L
Engleska, Hrvatska, Gana i Panama
1. kolo - 17. jun
Engleska - Hrvatska (22.00, "AT&T" Stadion, Dalas)
Gana - Panama (01.00, Stadion "BMO", Toronto) 
2. kolo - 23. jun
Engleska - Gana (22.00, Stadion "Žilet", Boston)
Panama - Hrvatska (01.00, "BMO" Stadion, Toronto)
3. kolo - 27. jun
Hrvatska - Gana (23.00, Stadion "Lincoln Financial Field
", Filadelfija
Panama - Engleska (23.00, "Metlajf" Stadion, Nju Džerzi)
 

 

Engleska:

Selektor: Tomas Tuhel.

Golmani: Džordan Pikford (Everton), Din Henderson (Kristal Palas), Džejms Traford (Mančester siti).

Odbrana: Ris Džejms (Čelsi), Tino Livramento (Njukasl), Mark Geji (Mančester siti), Ezri Konsa (Aston Vila), Džon Stons (Mančester siti), Džarel Kvansah (Bajer Leverkuzen), Niko O’Rajli (Mančester siti), Dan Burn (Njukasl), Đed Spens (Totenhem).

Vezni red: Deklan Rajs (Arsenal), Eliot Anderson (Notingem Forest), Džud Belingem (Real Madrid), Džordan Henderson (Brentford), Morgan Rodžers (Aston Vila), Kobi Mainu (Mančester junajted), Ebereči Eze (Arsenal)

Napad: Hari Kejn (Bajern Minhen), Ivan Toni (Al-Ahli), Oli Votkins (Aston Vila), Bukajo Saka (Arsenal), Noni Madueke (Arsenal), Markus Rašford (Barselona), Enthoni Gordon (Njukasl)

Profimedia

Engleska već decenijama živi između ogromnih očekivanja i realnosti koja najčešće ne prati reputaciju njenog fudbala. Ostrvska zemlja koja je dala neke od najprepoznatljivijih fudbalskih tradicija na svetu i dalje ima samo jednu svetsku titulu, osvojenu davne 1966. godine, što je za naciju tog ranga dugo i bolno čekanje na novi planetarni trofej.

Iako gotovo redovno učestvuje na najvećim takmičenjima, engleska reprezentacija je u poslednje vreme najčešće završavala tik uz vrh. Na Evropskim prvenstvima stizala je do finala 2020. i 2024. godine, a upisala je i nekoliko vrednih plasmana u Ligi nacija. Upravo zato svaki novi ciklus na Ostrvu budi istu nadu da je baš to turnir na kojem će se sve konačno poklopiti.

Na Mundijal 2026. Engleska stiže sa selektorom Tomasom Tuhelom i timom u kojem su imena poput Harija Kejna, Bukaja Sake, Džuda Belingema, Kol Palmera, Markusa Rašforda i Dominika Solankea. Na spisku nema zvezda Premijer lige Kola Palmera (Čelsi) i Fila Fodena (Mančester siti), a kao što je već najavljeno nije uvršten ni standardni repretentativac u proteklih osam godina. Ekipa je kvalifikacije završila impresivno, sa sigurnim partijama i gol-razlikom koja potvrđuje ozbiljan potencijal. Sa prosekom godina oko 27, deluje kao tim koji je u pravom trenutku spojio mladost, kvalitet i iskustvo, a Kejn, kao lider i golgeterska osovina, ostaje najveći adut za napad na visoke domete.

Hrvatska:

Selektor: Zlatko Dalić.

Golmani: Dominik Livaković (Dinamo), Dominik Kotarski (Kopenhagen), Ivor Pandur (Hal siti);

Odbrana: Joško Gvardiol (Mančester siti), Duje Ćaleta-Car (Real Sosijedad), Josip Šutalo (Ajaks), Josip Stanišić (Bajern), Marin Pongračić (Fjorentina), Martin Erlić (Mitjiland), Luka Vušković (HSV);

Vezni igrači: Luka Modrić (Milan), Mateo Kovačić (Mančester siti), Mario Pašalić (Atalanta), Nikola Vlašić (Torino), Luka Sučić (Real Sosijedad), Martin Baturina (Komo), Kristijan Jakić (Augsburg), Petar Sučić (Inter), Nikola Moro (Bolonja), Toni Fruk (Rijeka);

Napadači: Ivan Perišić (PSV), Andrej Kramarić (Hofenhajm), Ante Budimir (Osasuna), Marco Pašalić (Orlando siti), Petar Musa (Dalas), Igor Matanović (Frajburg).

Rezerve: Lovro Majer (Volfsburg), Franjo Ivanović (Benfika), Dion Drena Beljo (Dinamo), Ivan Smolčić (Komo), Karlo Letica (Lozana), Adrian Segečić (Portsmut), Luka Stojković (Dinamo).

EPAimages

Hrvatska je već godinama sinonim za reprezentaciju koja ume da prevaziđe očekivanja. Za razliku od većine nacionalnih timova sa prostora bivše Jugoslavije, „vatreni“ su gotovo redovni učesnici velikih takmičenja, a na svetskim prvenstvima imaju posebno upečatljiv status. Dva puta su bili treći na svetu, 1998. i 2022. godine, dok su 2018. igrali istorijsko finale i ostavili dubok trag u svetskom fudbalu.

I ovog puta sve oči uprte su u Luku Modrića, najtrofejnijeg igrača u istoriji Real Madrida i čoveka oko koga se i dalje vrti veliki deo igre Hrvatske. Iako je ušao u zrele fudbalske godine, Modrić i dalje predstavlja dušu ove selekcije, simbol stabilnosti, iskustva i autoriteta. Njegovo stanje i forma biće među najvažnijim vestima u hrvatskom kampu, posebno nakon problema sa povredom koje su izazvale zabrinutost među navijačima.

Uz Modrića, Hrvatska ima i respektabilan kadar, predvođen imenima kao što su Ivan Perišić, Nikola Vlašić, Andrej Kramarić i Ante Budimir. Tim Zlatka Dalića još jednom ulazi u veliko takmičenje bez previše buke, ali sa reputacijom ekipe koja zna kako se igraju najvažnije utakmice. Kvalifikacije je završila ubedljivo, potvrdivši da i dalje ima kvalitet da se ravnopravno nosi sa najboljima.

Gana:

Selektor: Karlos Keiroš.

Golmani: Lorens Ati Zigi (Sent Galen), Bendžamin Asare (Harts of Ouk), Solomon Agbasi (Harts of Ouk), Džozef Anang (Sent Patriks), Pol Reverson (Jong Ajaks)

Odbrana: Abdul Rahman Baba (PAOK), Gideon Mensa (Okser), Marvin Senaja (Okser), Aleksander Điku (Spartak Moskva), Alidu Seidu (Ren), Džerom Opoku (Bašakšehir), Džonas CAđetej (Volfzburg), Abdul Mumin (Rajo Valjekano), Kođo Pepra Opong (Nica)

: Tomas Parti (Viljareal), Abdul Fatavu Isahaku (Lester), Kamaldin Sulemana (Atalanta), Eliša Ovusu (Okser), Kejleb Jirenkji (Nordsjeland), Kvasi Sibo (Ovijedo), Augustin Boakje (Sent Etjen)

NAPAD: Džordan Aju (Lester), Antoan Semenjo (Mančester Siti), Injaki Vilijams (Atletik Bilbao), Ernest Nuama (Olimpik Lion), Kristofer Bonsu Ba (Al Kadsija), Brendon Tomas Asante (Koventri), Princ Kvabena Adu (Viktorija Plzenj).

Gana, nekadašnja Zlatna obala, dolazi na prvenstvo kao jedna od najzanimljivijih afričkih reprezentacija. U kvalifikacijama je pokazala ozbiljan nivo i stigla do plasmana sa imidžom tima koji zna da igra velike utakmice. Iza nje je put kojim je nadvisila nekoliko respektabilnih protivnika na afričkom kontinentu, potvrdivši da i dalje pripada krugu selekcija koje mogu da naprave problem svakome.

Na čelu tima sada je Karlos Keiroš, trener ogromnog iskustva i čovek čije je ime odavno postalo gotovo sinonim za Mundijal. Njegovo angažovanje trebalo bi da donese dodatnu disciplinu i taktičku čvrstinu, upravo ono što bi jednoj ovakvoj selekciji moglo da bude presudno u borbi za prolaz.

Gana raspolaže i nizom zanimljivih internacionalaca. Tu su igrači iz Premijer lige i drugih jakih evropskih sredina, a među glavnim imenima izdvajaju se kapiten Džordan Aju, Antoan Semenjo, Abdul Fatavu i Mohamed Kudus, ukoliko bude potpuno spreman posle problema sa povredom. Upravo kombinacija fizičke snage, brzine i individualnog kvaliteta mogla bi da Ganu učini opasnim protivnikom, naročito ako uhvati pravi ritam u uvodnim mečevima.

Panama:

Selektor: Tomas Kristensen.

Golmani: Orlando Moskera, Luis Meija, Cezar Samudio

Odbrana: Cezar Blekman, Horhe Gutijerez, Amir Muriljo, Fidel Eskobar, Andres Andrade, Edgardo Farina, Hose Kordoba, Erik Davis, Đovani Ramos, Roderik Miler

Vezni red: Anibal Godi, Adalberto Karaskilja, Karlos Harvi, Kristijan Martinez, Hose Luis Rodrigez, Cezar Janis, Žoel Barsens, Alberto Kvintero, Azaris Londono

Napad: Ismael Dijaz, Sesilio Voterman, Hose Farjardo, Tomas Rodrigez.

Panama na Mundijal dolazi bez velikih ambicija na papiru, ali sa željom da još jednom pokaže da se na velikim turnirima ne živi samo od imena. Biće joj ovo tek drugo učešće na svetskoj smotri, pošto je debitovala 2018. godine u Rusiji, gde nije uspela da osvoji ni bod. Ipak, sam plasman na prvenstvo predstavlja veliki uspeh za ovu reprezentaciju, koja je kvalifikacije odigrala vrlo zrelo i stabilno.

Selekcija koju vodi Tomas Kristijansen oslanja se na iskustvo i na širok dijapazon igrača koji nastupaju širom Severne i Južne Amerike, uz nekoliko fudbalera iz evropskog okruženja. Najpoznatije ime u timu je Hoze Kordoba iz norvičkog fudbalskog kadra, ali najveća snaga Paname zapravo leži u kolektivnom duhu i činjenici da mnogi njeni igrači imaju ogromno iskustvo u nacionalnom dresu.

Posebnu pažnju privlači kapiten Anibal Godoj, čovek sa impresivnim brojem nastupa za reprezentaciju, kao i nekoliko drugih veterana koji su odavno prešli trocifren broj utakmica za nacionalni tim. Iskustvo će Panami svakako biti plus, ali isto to iskustvo može biti i teret ako ritam i intenzitet utakmica budu previše zahtevni. Zbog toga se ova selekcija s pravom vidi kao najveća nepoznanica u grupi — tim koji može da bude neugodan, ali i da brzo potone ako ne uđe u mečeve na pravi način.

Slične vesti

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavite komentar

Ostavite komentar

SP2026