Šimenc je bio jedinstven po tome što je igrao za vaterpolo i za rukometnu reprezentaciju bivše Jugoslavije. Osvojio je srebro sa vaterpolo reprezentacijom  za koju je odigrao 101 utakmica. Za rukometni tim je igrao 24 puta i postigao 52 gola. 

Posle igračke karijere ostao je aktivan u sportu, učestvao je u radu klubova i razvoju mlađih generacija vaterpolista. Njegov uticaj posebno se vidi kroz karijeru njegovog sina Dubravka, olimpijskog šampiona i jednog od najpoznatijih hrvatskih vaterpolista.

Pored sportske karijere, Zlatko Šimenc je završio i Visoku školu za fizičku kulturu u Zagrebu, potom je magistrirao i doktorirao u oblasti kineziologije, a bio je i redovni profesor za rukomet i vaterpolo na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, gde je radio do penzionisanja. 

Kao vaterpolista zagrebačke Mladosti čak četiri puta bio je prvak Evrope kao igrač, a kao trener je osvojio Kup kupova i prvo izdanje Superkupa. 

Šimenc je 1955. godine plivao na jednom mitingu u Splitu, a nakon toga je usledila vaterpolo utakmica u koju je, kako je jednom rekao, slučajno upao.

- Stavili su mi kapicu na glavu, pokazali kog suparničkog igrača moram da čuvam i to je to. Igrao sam takav presing na dečko ne da nije postigao gol, nego ne znam da li je dodirnuo loptu. Ja sam to shvatio kao neki trenutak da se dokažem - ispričao je pre nekolio godina.

 
                                                                     BONUS VIDEO

Slične vesti

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavite komentar

Ostavite komentar

Ostali sportovi