Džeki Džojner Kersi je jedna od najuspešnijih atletičarki svih vremena, osvajačica šest medalja sa Olimpijskih igara, ali iza njenih velikih uspeha krije se priča ispunjena izazovima, gubicima i borbi za opstanak. Odrasla je u problematičnom kraju Sent Luisa, gde su pucnjave i pljačke bile deo svakodnevnice. Još kao dete znala je da prepozna opasnost i da se snalazi u okruženju koje nije bilo bezbedno. Kako je govorila odrastanje u takvim uslovima naučilo ju je da kasnije u životu bude snažna pred brojnim preprekama. U njenom kraju decu su često čuvali stariji poznanici, koji su pazili na njihovu bezbednost. Džeki je od roditelja naučila da se trud i upornost uvek isplate. 

Njeni roditelji bili su veoma mladi kada su je dobili. Otac je imao 14. godina, a majka 16. godina. Uprkos teškim životnim okolnostima, njihov primer usledio joj je veru da nikada ne treba da odustane. 

- Da, to su bili vrlo mladi ljudi koji su rano morali da razumeju prioritete. Isto tako su pokazali i da uprkos nepovoljnim okolnostima nikad neće odustati od mene. A taj stav preneli su i na mene, baš kao i uverenje da će vam se težak rad uviek vratiti, ako ne na sportskom polju, a onda izvan njega. Primer mojih roditelja naučio me je da me okolnosti nikad ne obeshrabre, nego da tražim put kako da zbog takvog iskustva postanem još bolja - rekla je Džeki.

EPAimages

Veliki udarac doživela je kada je sa samo 18. godina ostala bez majke. Taj gubitak ju je primorao da preko noći postane samostalna. 

- Gubitak majke me je jako uzdrmao i danas mi teško padaju njene bolničke slike, taj je događaj odredio moj životni put. Nakon toga morala sam da naučim biti samostalna. Više nije bilo onoga: "Pusti to, mama će to učiniti za tebe." Bilo je teško i izazovno, a ujedno sam se borila s vlastitim nesigurnostima. Svi su u meni videli snažnu sportistkinju, dok sam se ja iznutra borila sama sa sobom. Na kraju sam uspela maminu ljubav da pretvorim u izvor nove snage i nisam dopuštala da iko ima prednost preda mnom samo zato što sam odrastala bez majke - obijasnila je atletičarka. 

Njena baba je bila uverena da će ona jednog dana biti prva u nečemu, pa joj je ona dala ime po Džeklin Kenedi.

Ona je na jednoj slici napisala da ću ja biti "prva dama" u nečemu. A ja sam posle shvatila da to mogu postati u atletici - dodala je Amerikanka. 

Njeno odrastanje bilo je u jako opasnom kraju, gde je svedočila pucnjavama i pljačkama, pa ju je i to oblikovalo.

- Kada odrastaš u okruženju u kojem čuješ pucnjavu, svedočiš pljačkama, onda ti kasnije u životu ništa nije čudno. Na neki način sam i zahvalna na tom iskustvu, jer ono me je naučilo veštini preživljavanja. Neki pomisle da sam slaba ako sam ljubazna ali se varaju. Osim toga, i danas mogu jako dobro da prepoznam osobe upitnih moralnih vrednosti. Takođe, osetim i kad neko šačlje dobru vibraciju.

Tokom studija na UCLA dobila je košarkašku stipendiju, ali se ubrzo suočila sa još jednim velikim izazovom, dijagnostikovana joj je astma.

-Tu sam dijagnozu dobila na prvoj godini fakulteta, ali ćutala sam o tome jer sam bila uplašena da ću izgubiti stipendiju. Uostalom, bilo je dana kada nisam mogla uopšte da trčim, pa sam se morala da se edukujem, menjam i prihvatim astmu kao još jednu protivnicu. Znala sam da ću sa tim da se nosim ceo život, pa sam razradila taktiku, odnosno plan kako da živim sa tim problemom. A to je značilo da moram biti disciplinovana, kako na stazi tako i izvan nje. Prvi put sam osetila na zadnjoj godini srednje škole, kada sam bila državna prvakinja na 400 metara. Promenom vremena počeli su se javljati problemi. Na UCLA-u sam zapravo dobila košarkašku stipendiju i sećam se da sam jednom istrčala običnu kontru, a zadihala sam se kao da sam trčala ne znam koliko dugo. Posetila sam nekoliko lekara i ustanovili su da imam astmu. Nisam im odmah verovala i nisam uzimala terapiju, sve dok nisam završila u bolnici. Tada sam shvatila da postoje vremenski intervali koji astmatičarima otežavaju disanje i da će biti dana kada ću moći da trčim gotovo u nedogled, ali i onih kada ću raspolagati sa samo 40 odsto plućnog kapaciteta - rekla je Džeki.

Bila je četiri puta Svetska prvakinja i osvojila ukupno šest olimpijskih medalja, od čega tri zlatne. Postavila je na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. godine nedostižan svetski rekord od 7.291 boda u sedmoboju, čime je postala prva žena koja je prešla granicu od 7000 bodova.

Slične vesti

Komentari

Ostavite komentar

Intervjui i životne priče