Prošle godine je Lučić presekao i završio karijeru u reprezentaciji. Otvorio je dušu srpski košarkaš, koji ima dugu i uspešnu karijeru, ali priznaje da ostaje žal što nije više igrao za nacionalni tim. Pričao je o nesporazumu koji je imao sa tadašnjim selektorom Saletom Đorđevićem i priznao da ono što doživiš u reprezentaciji nikada ne možeš sa klubom.

- Jedina žal koja će postojati, gledajući moju karijeru je to što nemam neki veći uspeh sa reprezentacijom u smislu medalja. Ono što smo doživeli 2017. godine i poraz od Slovenije u finalu u Istanbulu. Sve šta se događalo te godine, kako su nas ljudi dočekali, privilegije i počasti, sve to je nestvarno. Vidi se to tada, imao sam sreću da se to vidi svih godina. Ta grupa ljudi, reprezentacija i to što se doživi kroz tih mesec i po dana nemaš priliku da doživiš u sezonama u klubovima. Nikad taj odnos u klubu nije ni blizu iskren kao u reprezentaciji, bar iz mog ugla. Najbliža prijateljstva imam iz Partizana, okumili smo se Gagi i ja, čujem se sa Leom i Žoom, čujem se sa Gordom, bio sam sa Bogdanom na moru. Kad se sezona završi, ne čujete se dva meseca, pokazuje da to nije toliko blisko - rekao je Lučić u podkastu "X&O's chat" kod Edina Avdića.

Vladimir Lučić žali zbog Srbije Starsportphoto

Nije išao na Svetsko prvenstvo 2014. godine i tri godine nije bio u nacionalnom timu, vratio se 2017. kada je Srbija izgubila u finalu od Slovenije.

- Ostaće žal, taj nesporazum sa Saletom koji sam imao... Na neki način nisam bio deo reprezentacije. Rio, pa pre toga onaj poraz od Litvanije. Nekako se uvek namestilo da te bitne utakmice, kada sam bio deo reprezentacije, to je bila Španija u Kini, Argentina, Italija u Berlinu i Pragu. Mislim da uvek postoji jedna utakmica koja okrene. Nama je to bio poraz od Rusije 2017. godine, Bogdan je imao loš meč, izdvojio se malo iz ekipe, bio je nezadovoljan. Razgovarali smo, stavio je tim na leđa i doveo do finala. To se desilo protiv Australije u Parizu. Da se ekipa nije skupila i pobedila, verovatno bi bio debakl, pitanje ko bi od igrača došao na pripreme za Evrobasket.

Priznaje da mu nije bilo lako da kaže ocu da se povlači iz reprezentacije.

- U Srbiji ćeš naići na osudu ako daš bilo kakav razlog da ne igraš za reprezentaciju. U Nemačkoj je to normalno. Imao sam relativno normalne roditelje, šalim se, bili su normalni u vidu ophođenja prema mojoj karijeri. Ali sam osetio dozu razočaranosti kada sam svom ćaletu rekao prošle godine da odustajem od reprezentacije. Jesmo rodoljubi i patriote, igranje za Srbiju je posebno. Evo, naježio sam se - dodao je Lučić.

Pričao je Vladimir i o tome zašto nije otišao u NBA ligu.

- Imao sam ponudu Nju Orleans Hornetsa pre Valensije, ali nisam zvanično znao za to. Nuđeni su mi odlasci u Letnju ligu, dve ili tri godine zaredom. Završavali smo sezone u junu, a 1. jula je počinjala reprezentacija kod pokojnog Dude. Sa jedne strane Dule, sa druge Duda. Nisam bio nikada kao ovi klinci, da zovem Dudu i da mu kažem "E, idem u Letnju ligu". Mislim, zalediš se kad se pojavi. Birao sam reprezentaciju, gradio sam evropsku karijeru. Zvuči malo loše, ali u moje vreme je odlazak u NBA bio nemoguć. Ne znam koji broj mladih igrača je sa tom lakoćom odlazio. Verovatno je Jokićev potpis promenio. Sve što je postigao i postiže, otvorilo je mišljenje nekih skauta i generalnih menadžera, da postoji u Evropi neko ko može da bude lice franšize ili NBA lige.

Slične vesti

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavite komentar

Ostavite komentar

Košarka