Kao igrač najveći trag ostavio je u klubu u kojem je i ponikao - Budućnosti, dok je kao trener najbolje rezultate beležio sa crveno-belima, sa kojom je osvojio čak 15 trofeja.

Popularni Dejo je tokom igračke karijere pokrivao poziciju plejmejkera, a posebno ga je odlikovao dobar šut za tri poena. Crnogorski stručnjak je igrački stasao u Budućnosti za čiji je prvi tim debitovao već sa 17 godina. Ipak, već se 1990. godine preselio u Lovćen, gde je proveo jednu sezonu, a zatim se ponovo vratio u Podgoricu.

Tri puta se vraćao u Budućnost

Dve godine je bio u Budućnosti, da bi potom usledio odlazak u pančevački Profikolor, ali samo na jednu sezonu. Ponovo se vratio u Lovćen, a potom je jednu sezonu proveo u FMP iz Železnika. Usledilo je treći povratak u Budućnost i to najbolji, pošto je bio član "zlatne generacije", koja je u periodu od 1998. do 2002. osvojila tri prvenstva, kao i jedan Kup, a dva puta je i igrala u Evroligi. 

Dejan Radonjić kao član Vojvodine na meču protiv Partizana 2004. godine Starsportphoto

Poslednje dve sezone kao igrač proveo je u dresu Vojvodine. Po završetku igračke karijere 2004. godine vratio se u rodnu Podgoricu i u svoju Budućnost, gde je počeo da radi kao pomoćni trener. Radonjić je već narednu godinu promovisan u prvog trenera crnogorske ekipe, koju je vodio uspešno i osvojio 12 trofeja, odnosno šest duplih kruna (prvenstvo i kup).

Takođe, tokom 2011. godine obavljao je i funkciju selektora reprezentacije Crne Gore. 

Vratio Zvezdu u Evroligu posle 13 godina

Harizmatični Dejo je posle devet godina napustio crnogorsku ekipu i 2013. godine prihvatio poziv sa Malog Kalemegdana. Već u prvoj sezoni sa Zvezdom je stigao do finala ABA lige, kao i polufinala Evrokupa, a kasnije je  izboreno i prvo učešće u Evroligi posle 13 godina posta. Sledeća sezona na klupi crveno-belih bila je još uspešnija, osvojen je Kup Radivoja Koraća, a potom su usledile godine za pamćenje sa beogradskom ekipom.

Nizale su se titule u ABA ligi, Kupu Koraća i Superligi Srbije, osvojeno je čak osam trofeja. Takođe, Zvezda je predvođena Radonjićem napravila iskorak na evropskoj sceni, pa je u sezoni 2015/16 stigla i do top osam. Ipak, posle tri utakmice eliminisani su od moskovskog CSKA, koji je kasnije i postao prvak Evrope. 

Starsportphoto

Posle četiri sezone, Radonjić je u julu 2017. godine saopštio da napušta crveno-bele. Skoro godinu dana je bio van terena, a onda je prihvatio poziv iz Bajern Minhena i zamenio na klupi legendarnog Aleksandra Đorđevića. Crnogorski stručnjak je iste sezone sa Bavarcima osvojio prvenstvo i tako obezbedio povratak u Evroligi. U narednoj sezoni odbranio je sa Bajernom titulu prvaka države, ali je izostao značajniji rezultat u evropskom klupskom takmičenju, pa je početkom 2020. godine i smenjen. 

Drugi mandat na Malom Kalemegdanu
Dejan Radonjić sa Nikolom Kalinićem u Zvezdi Starsportphoto

Radonjić je gotovo godinu dana bio bez posla, a onda je na samom isteku 2020. ponovo preuzeo Zvezdu. U svom drugom mandatu na Malom Kalemegdanu, Dejo je nastavio tamo gde je stao po odlasku. Crveno-beli su pod njegovim vođstvom ponovo osvajali trofeje u sva tri takmičenja, pa su u klupsku vitrinu trofeja dodato još šest pehara - dve ABA lige, dva Kupa i dve Superlige Srbije. 

Od Atine i Istanbula, do Sankt Peterburga
Radonjić dok je vodio grčki Panatinaikos Starsportphoto

Posle dve uspešne sezone usledio je novi rastanak Zvezde i crnogorskog stručnjaka u leto 2022. godine. Radonjić se u narednim godinama oprobao u grčkom Panatinaikosu, ali bez velikog uspeha, a bi se krajem 2023. godine okušao u turskoj košarci i preuzeo Bahčešehir. U klubu iz Istanbula proveo je dve godine, a tokom tog perioda najbolji rezultat ostvario je osvajanjem drugog mesta u FIBA Evrokupu već u prvoj sezoni. Nedavno je dobio novi trenerski angažman i to u Rusiji, tačnije Zenitu.
 
BONUS VIDEO

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavite komentar

Ostavite komentar

Košarka