Najsvežiji primer ovog neverovatnog podatka jeste sinoćnji susret sa Barselonom u Beogradskoj areni (78:76), gde je katalonski klub upravo posle ovog segmenta igre, koji je dobio sa 25:15, prelomio meč u svoju korist.
Ne nazire se boljitak
Zašto se ovaj obrazac neprestano ponavlja u timu Željka Obradovića? Pitanje je na koje se teško može dati jednostavan odgovor. Na prvi pogled, logično bi bilo očekivati da Partizan, posebno pred svojim navijačima, iz svlačionice izađe odlučniji i energičniji posle dogovora na poluvremenu, te da u trećem kvartalu postavi temelj i stekne prednost za mirniji završetak. Međutim, realnost je potpuno drugačija, pošto umesto toga, crno-beli upravo u tom periodu igre često padaju, gube koncentraciju i dozvoljavaju rivalima da preokrenu tok utakmice.
Sve ukazuje na to da uzrok nije u taktičkoj postavci, već u psihološkom momentu. Igrači kao da ulaze u treću četvrtinu bez dovoljno mentalne svežine, što se reflektuje kroz slabiju odbranu, brzopletu realizaciju i manjak samopouzdanja. Upravo zbog toga, nameće se zaključak da Partizan mora ozbiljnije da poradi na psihološkom pristupu, jer možda je upravo taj segment ujedno i njihov najveći problem.
Isto se, dakle, dešavalo i na prethodnim utakmicama sa Dubaijem (89:76), Armanijem (80:78), Efesom (93:87), Real Madridom (93:86), Baskonijom (91:79), Parizom (101:83) i Hapoel Tel Avivom (97:84). S tim što su susreti sa "manekenima", Baskijcima i turskim timom, na sreću crno-belih, završeni pozitivnim ishodom.
Utakmica protiv Barselone spada među one koje je teško racionalno objasniti. Crno-beli su veći deo susreta bili ravnopravan rival, ali je čudesna trojka Vila Klajburna u finišu presudila. Partizan je u završnici promašio dva zakucavanja, nekoliko polaganja i izgubio važnu loptu, što je na kraju presudilo.
Komentari
Ostavite komentar