Gledajući rezultate, Partizan iza sebe ima jednu od najturbulentnijih i najneuspešnijih sezona u poslednjih nekoliko godina. Pored grešaka u sportskom sektoru, loših odnosa unutar rukovodeće strukture i diskutabilne selekcije pojačanja, deo odgovornosti snose i sami igrači, od kojih se mnogo očekivalo. Okosnica tima, barem u ovom trenutku, ne pruža partije na nivou ambicija kluba.
Eliminacija iz Kupa Radivoja Koraća i ubedljiv poraz od Mege rezultatom 80:58 u polufinalu dodatno su produbili krizu kluba iz Humske, koji se ujedno nalazi i na pretposlednjem mestu Evrolige. Na društvenim mrežama sve su glasniji zahtevi za rezovima, pre svega kada su u pitanju stranci, iako je jasno da do kraja sezone radikalne promene nisu realne. Ipak, ukoliko bi do njih došlo, postavlja se pitanje ko bi prvi bio na listi za odlazak.
Najveći bes navijača posle loših izdanja u Nišu usmeren je ka Sterlingu Braunu i Dvejnu Vošingtonu. U odsustvu Nika Kalatesa, koji zbog zgusnutog rasporeda verovatno ne bi mogao da iznese turnir u punom kapacitetu, Braun i Vošington imali su zadatak da preuzmu organizaciju igre. Međutim, njihova rešenja često su delovala ishitreno i bez prave ideje, uz veliki broj šuteva i slab procenat realizacije.
Nakon relativno slabog starta sezone, činilo se nakratko da se Braun konačno vratio u staru prepoznatljivu formu, ali izgleda da to ipak nije slučaj. U polufinalu protiv Mege za gotovo 25 minuta postigao je svega tri poena. Od osam šuteva pogodio je samo jedan, a za tri poena šutirao je 1/7. Zabeležio je dva defanzivna skoka i jednu asistenciju, uz indeks korisnosti nula i minus 16 u plus/minus statistici.
Vošington je, s druge strane, protiv Mege postigao 12 poena uz dva skoka i četiri asistencije, ali je njegov doprinos bio daleko od očekivanog. Delovao je bez fokusa i energije, sa velikim brojem promašaja i nepromišljenih odluka. Utisak je da ekipa često igra stabilnije kada je on na klupi, jer njegov ulazak na parket katkad ume da donese potpunu stagnaciju u igri.
Gledajući sastav, Bruno Fernando, Isak Bonga i Tonje Džekiri deluju kao igrači koji trenutno prave najmanje problema. Bonga je, prema oceni stručnog štaba, jedan od najkompletnijih košarkaša u ekipi i važan faktor u oba pravca. Trener Đoan Penjaroja nedavno je istakao da je nemački reprezentativac tokom cele sezone imao značajnu ulogu i da je za tim važno kada igra na visokom nivou.
Od domaćih igrača, Aleksej Pokuševski i Aleksa Radanov takođe imaju prostor za napredak. Pokuševski je u završnici meča protiv FMP-a pokazao koliko može da znači ekipi, kada je trojkom pogurao tim ka produžetku. Međutim, takve partije moraju da postanu kontinuitet, uz veći doprinos u defanzivi.
Kada je reč o "zaboravljenim" košarkašima - Džabari Parker već duže vreme ne trenira sa ekipom niti učestvuje u radu, a i pored toga prima visoku platu, što dodatno opterećuje budžet kluba. Slična situacija je i sa Mikom Murinenom, koji se nalazi u Finskoj zbog obaveza u reprezentaciji. Njegov povratak u Humsku je neizvestan, posebno imajući u vidu da je trener Penjaroja u više navrata naglašavao da ne pruža partije u skladu sa svojim potencijalom i zahtevima Evrolige.
Ruku na srce, Partizan i dalje u svom sastavu ima dosta povređenih košarkaša, pa ostaje da se vidi da li će se situacija poboljšati kada se isti vrate na parket.
Najpre se očekuje povratak Karlika Džonsa, koji bi mogao da bude spreman za utakmicu protiv Fenerbahčea (25. februar). Šejk Milton bi trebalo da se vrati za tri nedelje, dok je Mario Nakić i dalje na listi povređenih. Takođe, čeka se razrešenje slučaja dopinga za Dilana Osetkovskog, dok je kapiten Vanja Marinković zbog povrede završio sezonu.
BONUS VIDEO
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar
21.02.2026
13:05
0Komentara