Govoreći za naš portal Stanković se opširno dotakao mnogih sportskih tema, ali i privatnog života. On je otkrio koliko su ga nakon sinova Stefana, Filipa i Aleksandra promenile ćerkice Anđela i Andrea. Ne okreće se i ne žali za greškama iz prošlosti, već uz podršku kluba i dragih ljudi iz privatnog života, raduje se svemu što bi mogao da napravi u budućnosti. 

Jeste tek drugo kolo, ali sudeći po prikazanom, hoćemo li gledati Crvenu zvezdu u Ligi šampiona?
- Uradili smo izvanredan posao u Irskoj i ovde očekujem da budemo Crvena zvezda, da odigramo još jednu maltene identičnu utakmicu kao u gostima i da prođemo taj krug i čekamo dalje protivnika. Imamo i treći krug, pa tek onda plej-of, tako da bih ja gledao korak po korak. Uopšte ne bih trčao unapred, poučen nekim iskustvom, neću da projektujem šta će biti, kako će biti, možda bih onda bio nervozniji, izgubio fokus. Ne želim da živim u euforiji, već u realnom momentu.

Foto: Miloš Rafailović

Da li ste zadovoljni prelaznim rokom i hoće li biti još pojačanja?

- Prelazni rok ide kako smo zamislili. Ima tu i mladosti i iskustva, ima i momaka koji bi trebalo da ožive karijere, na dobrom su mestu. Mislim da Crvena zvezda kao klub pruža dosta, daje dosta, a to vidimo i po mlađim igračima koliko ih je afirmisala poslednjih sedam, osam godina. To je fenomenalno. Imaju šansu i ovi što su došli da ožive karijere, rade dobro svi. Dobro se ponašaju, videćemo hoće li biti još nešto u prelaznom roku. Od onog što se piše, bude kontra. Ja to volim. Radimo iza zatvorenih vrata, ta nagađanja su super, ali dođe nešto sasvim drugo. Za sada sam zadovoljan. Imamo veliki broj igrača trenutno, dugačak je prelazni rok, nadamo se da ćemo i to uspeti da "saniramo".

Znaju li igrači da u Crvenoj zvezdi nema strpljenja, već se sve očekuje sad i odmah?
- Zavisi s koje strane gledamo, ja imam strpljenja. Crvena zvezda je to, danas za danas, nema danas za sutra, očekivanja su uvek velika. Ali ako vidim da je neko talenat i da će da pruži nešto, sigurno ću imati strpljenja i volje i želje da radim sa tim igračima, kao što sma i počeo odavno. Evo uzmite primer Bukarija, on je za 45 minuta u Irskoj pokazao čime raspolaže. E sad, trebalo bi da se nadogradi, da ima minute, da bude fizički i mentalno spreman za napornu sezonu, da odigra što veći broj utakmica. Kako pričam o njemu, tako pričam o svakom igraču Crvene zvezde, bez razlike je li Sale Katai ili Mića, Veljković... Moramo fizički i mentalno da se spremimo za sezonu koja će biti duga. Strpljenje, ja ga imam, jer ti treba strpljenje, treba ti zbog mladih igrača, imamo ih dosta ovde. Trebalo bi da nadođu, porastu, budu bonusi, trebalo bi Crvena zvezda i da ostvari transfere na njima, što je politika kluba poslednjih šest, sedam godina, tako da moraš imati strpljenja. 

Kako ste zadovoljni pripremama?
- To je to, gledajući vreme koje smo imali. I opet ću reći - nema više jesi li spreman ili nisi, počeli smo da igramo za bodove, počeli smo da igramo za prolaz u nokaut fazu, tako da daj nam protivnika i moramo da budemo spremni. 

Kad očekujemo da forma igrača bude na vrhuncu?

- Ja sam realista sa velikom dozom optimizma. U ovom trenutku mi izgledamo sasvim okej. Sledeća utakmica je sa Vojvodinom, to je derbi kola. Vojvodina je ozbiljna ekipa, tako da ćemo videti. Posle toga sledi revanš u Evropi sa još jačim protivnikom. Što vreme bude prolazilo, sudaraćemo se sa jačim protivnicima, ali ćemo istovremeno podizati formu sa jačim utakmicama. Ja sam zadovoljan kako izgledamo i znam da ćemo biti sve bolji kako utakmice odmiču. Spremni smo na nedelja - sreda, subota - utorak. Imaćemo taj ritam do prve reprezentativne pauze u septembru, koja je malo duža, što meni iskreno i odgovara. Tada mogu da dam momcima koji dan odmora, jer ćemo do tada odigrati neverovatan broj utakmica. Mi smo obezbedili grupnu fazu nekog takmičenja, naravno da se ne zadovoljavamo još, nego pričam o broju utakmica. Moramo da budemo spremni, nema biranja.

Je li Zvezda favorit u Superligi Srbije?
- Zna se šta je za Crvenu zvezdu važno, nema biranja. Ideš na prvenstvo, Kup i što veći broj utakmica u sezoni. Ciljevi su isti, nema promena. Favoriti smo i od toga neću da bežim. Sve to treba pokazati na terenu. Skraćena je liga, kvalitet će biti skoncentrisan, dosta teže, gubiće se bodovi, ali prigrliću ulogu favorita.

Arnautovićev gest je vredan divljenja

Da li postoji u Superligi igrač kojeg biste rado videli u Zvezdi?
- Nisam razmišljao o tome, zadovoljan sam igračima koje imam. Prva strategija je bila zadržati sve što imamo. Radi se naravno i na izlazima. Ne volim kada se kaže "Stanković precrtao ili izbacio". Ne, to je jednostavno fudbal, odluke se donose zajednički, sa klubom, nije klub moj da ja nekog precrtavam, ubacujem ili izbacujem. Zajedno sa klubom donosim odluke u interesu Zvezde.

Kakva je situacija sa Markom Arnautovićem?

- Marko se direktno sa Svetskog prvenstva vratio ovde, počeo sa terapijama, oporavkom, sa treninzima. Nije mu lako, jer nije imao odmora. Napravio je gest vredan divljenja. Priključio se, oporavio, trenira dobro i ja očekujem Marka zdravog i dobrog, koji će doneti prevagu.

Da li biste u narednom kolu kvalifikacija više voleli da igrate protiv Islanđana ili Izraelaca?
- Ko god da nam dođe, idemo na to da prođemo dalje. Logistički bi bilo bolje da igramo protiv Izraelaca, jer se vozimo 40 minuta avionom i sat vremena autobusom, a na Island pet sati avionom. Logistički, lakše bi bilo u Mađarsku protiv Izraelaca. Sve ostalo, analizirali smo ih, biće zahtevno protiv koga god da budemo igrali. Ni njima neće biti prijatno kad vide da igraju protiv Crvene zvezde.

Setite li se nekad eliminacija od Omonije, Šerifa i Haife?
- Ne, ne razmišljam o Šerifu, Omoniji... Zašto bih razmišljao o negativi i prošlosti? Lekcije sam prolazio, ne samo u Zvezdi, već svuda. Sampdorija je bila životna lekcija, menjao sam se i kao trener i kao čovek. Spartak isto, sve su to lekcije gde učiš i napreduješ. I opet ću praviti greške, verovatno ću i u Zvezdi praviti greške i iz nje ću izaži jači i odlučniji. Tako da ne volim vraćanje u prošlost.

Foto: Miloš Rafailović

Jeste li prijatelj sa Sašom Ilićem?

- Sale i ja se znamo od malena, imamo fenomenalan odnos, lepo se ispričamo kad se čujemo. Sale je živa legenda Partizana, ne znam kako razmišljaju navijači Partizana, ali videti svoju legendu na klupi uliva poverenje. Biće mi veliko zadovoljstvo da igramo jedan protiv drugog.

Koliko emocije prema Zvezdi imaju uticaja na vaše odluke?
- Imam više iskustva, komentare ne čitam. Ja sam naravno navijač Crvene zvezde, to pod broj jedan. E sad koliko ću da upletem tu strast i ljubav koju imam prema Zvezdi u donošenje važnih odluka za dobrobit Crvene zvezde... gledam da u tom segmentu imam distancu, da ne donesem emotivno neku odluku. Sigurno je bilo grešaka i na tim greškama se dobro učilo i zapamtilo. Gledam sad da imam što jaču distancu, ali ljubav ne može niko da mi oduzme. Ja živim Crvenu zvezdu, saživim se sa ekipom, sa stadionom, sa navijačima, ali gledam da odluke koje donosim budu za dobrobit Crvene zvezde kao kluba. 

Da li veći pritisak osećate ovde ili recimo dok ste radili u inostranstvu?
- Naravno da će u Crvenoj zvezdi za mene uvek biti najveći pritisak. U svojoj zemlji, u svom gradu, ja sam rođen u Beogradu, četiri kolena su mi iz Beograda, tako da osećam taj pritisak i da mi nije svejedno. Zvezda je moja kuća i to će uvek biti i ne mogu drugi klubovi za mene da se mere sa tim. 

Da vratite vreme, da li biste prešli odmah iz kopački i trenerske vode ili biste opet pravili pauzu?

- Pa ja sam i prešao, posle deset meseci po okončanju karijere, bio sam pomoćnik Andrei Stramaćoniju u Udinama. Ali posle toga, nije mi se svidelo. Onda sam radio i UEFA - lepo iskustvo, zatim u Interu - opet lepo iskustvo. Onda sam se vratio tamo gde i pripadam. A to je teren, svlačionica i taj pravi adrenalin. Sad sam odavno svoj na svome.

Kako vam deluju ostali srpski klubovi u Evropi?
- Železničar skroz dobro, fenomenalno, gledao sam celu utakmicu. Rekao sam i prošle sezone da Koković radi izvanredan posao, moderan fudbal koji uspeva da pokaže svima nama. Pokazao je to i Bragi. Saglasan sam da se Braga provukla i da je rezultat mogao da bude skroz drugačiji. Mogli su možda i da pobede. Sve je otvoreno, biće im teže na gostovanju, ali ako nastave da se drže svojih principa i ideja - nije nemoguće. Vojvodina težak žreb, mora se nekad imati i sreće, da te sačeka slabija ekipa, pa možda posle jača, početak je prvenstva, tek klubovi izlaze iz priprema, jul je, vruće je, još moraju mehanizmi da se uigraju, ekipa da se skocka... Video sam Partizan, malo sam gledao, kvalitetniji je Partizan od ekipe iz Luksemburga, siguran sam da će dalje.

Drugačije je biti otac devojčicama, Aleksandru pripada broj 5 u Interu

Je li vas malo smekšalo to što ste sada otac dve devojčice?
- Anđela i Andrea... Kao i svaki roditelj, malo se spava. Uspevamo da se uskladimo, da imamo i odmora i da se bavimo decom i da radim posao koji je dosta težak. Ipak, uz Anitinu podršku i razumevanje, nekad kad dođem umoran, baš umoran, razumevanje je ogromno. Dobri smo, snalazimo se, dopunjujemo se, funkcionišemo fenomenalno. Razume da nije lako, mnogo energije se gubi, dolaskom i povratkom sa treninga se oseti razlika, ali to je naš posao, ne bih ga menjao ni za šta na svetu.

Ima li razlike biti otac dečacima ili devojčicama?
- Razlika je, nisam verovao da može takva razlika da bude. Zahvaljujem Bogu svakog dana što imam tu privilegiju da imam petoro žive i zdrave dece. Razlika je dečak i devojčica, pogotovo za oca. Nisam verovao da može tako da bude, ali sad sam se uverio da jeste. 

Nedavno je vaš sin Aleksandar uzeo u Interu broj pet. Kako gledate na to?
- Mi pričamo stalno i manje više znamo šta će se desiti u skorijoj budućnosti svakom od nas. On je to odlučio davno, da jednog dana ako se bude vratio, uzeće broj pet. Niko taj broj nije dirao posle Galjardanija. Tako je i bilo. Videlo se na bermudama kad su ga snimali broj pet i tako je izašlo na videlo. Sinoć mi baš kaže da oseća pritisak, da nije svejedno. Ja mu kažem - to je samo broj i ako je neko trebalo da ga uzme, to si ti. Tako ću i ja imati gratis dresove od njega, da poklanjam, piše samo Stanković, da ne piše Aleksandar. Tako ću ja poklanjati nove dresove Stanković, a ne vintaž. 

EPA

Hoće li vas Aleksandar nadmašiti?
- Mislim da se polako to razdvojilo i što se tiče i Filipa i Aleksandra. Dosta se fudbal promenio. Biti u Interu u ovim godinama na velikoj sceni, to je ozbiljan pomak. Da li će me nadmašiti ili neće, on je već na dobrom putu. Fudbal i svet su se dosta promenili. Uhvatiti jedan voz tako nije lako. Ponosan sam na svu trojicu svojih sinova, drže se dobro, drže se zajedno, pričaju dosta, pokušavaju da donesu prave odluke. Filip je rešio  da ostane u Veneciji, Aleksandar se vratio u Inter. Na kraju sam ga razumeo zbog čega. To je bio njegov san, nešto što je nosio kao dete iznutra i dobro je kad realizuješ svoje snove, jer onda možeš da nastaviš da maštaš i dalje. Da li će da me nadmaši? Nema potrebe da se takmiči ni sa mnom ni sa bilo kim, potrebno je da bude samo svoj.

Poruka za navijače?
- Hvala im, bio sam iznenađen koliko ih je došlo u Severnu Irsku. Bio jedan ili sto hiljada, meni to ne menja, ja znam da su oni uz klub. Tu su i kad je teško. Da budemo jak blok, da ne puštamo da voda ide i curi kroz nas, nego da budemo jak blok u svakom trenutku. U jednom trenutku kad ne budemo znali spava li nam se ili ne spava, jesmo li umorni ili nismo, uz jak blok možemo sve da prebrodimo.

                                                                  BONUS VIDEO

Slične vesti

Komentari

Ostavite komentar

Preporučene vesti

Intervjui i životne priče