Punih 15 godina prošlo je od neslavnog odlaska Radomira Antića sa kormila reprezentacije. Danas, deceniju i po kasnije, navijači su jasni pri stavu da "orlovi" boljeg selektora nikada nisu imali. Legendarni stručnjak zauzeo je posebno mesto u istoriji, ne samo fudbala, već srpskog sporta... Ostao je upamćen kao čovek koji je vratio veru, identitet i ponos reprezentaciji. Za njegovog mandata osetila se harmonija između navijača i igrača. Mnogi smatraju da je to bilo jedino vreme kada su "orlovi" delovali kao prava ekipa - dostojna poštovanja i ljubavi naroda.
Ukazivao je Antić, nakon odlaska sa mesta selektora, na mnoge anomalije u srpskom fudbalu. Posebno je upozoravao da sve više domaćih klubova ukazuje poverenje strancima, a da su domaći stručnjaci zanemareni. Bilo je popularnom "Antari" nejasno zbog čega njegov prvi pomoćnik - Aleksandar Rogić, nema samostalni angažman. Zbog čega je u drugom planu iako se radi o vrhunskom stručnjaku.
Godine su prolazile, Rogić je prošao pola sveta kao trener, ali ga u stručnom štabu A reprezentacije nije bilo punih 15 godina (sem za vreme kratkog mandata Dika Advokata). Otišao je zajedno sa Antićem, a niko od narednih stručnjaka u njemu nije video eventualnog pomoćnika (ili makar ne javno). Situacija se sinoć promenila kada je novopečeni kormilar "orlova" - Veljko Paunović, objavio spisak svojih saradnika u stručnom štabu, a na njemu se našlo ime i Aleksandra Rogića!
U odnosu na period kada je postao desna ruka Radomira Antića mnogo toga se promenilo... Uostalom, iza Rogića je decenija i po iskustva, rada i odličnih rezultata širom sveta. Iza Rogića je saradnja sa trenerima evropskog renomea, uostalom, još uvek je prvi pomoćnik Marka Nikolića u atinskom AEK-u. Bio je čovek od poverenja i Kosti Runjaiću, aktuelnom treneru Udinezea, Vladimiru Vermezoviću u Partizanu, te Goranu Stavnoviću u reprezentaciji Gane.
Rogić je na u stručni štab Radomira Antića stigao sa svega 27 godina, bez preteranog iskustva i na iznenađenje kompletne fudbalske javnosti. Ipak, znao je legendarni stručnjak zbog čega je poverenje ukazao baš njemu, o čemu je Rogić govorio nakon smrti nekadašnjeg selektora Srbije.
- Nekoliko meseci nakon završetka Evropskog prvenstva u Austriji i Švajcarskoj, upoznali smo se i zvanično, uživo. Poneo sam računar da mu pokažem svoje radove, da podelim svoje ideje... Proveli smo ceo dan pričajući samo o fudbalu. Rastali smo se, nisam imao pojma da je nastavio da prati moj rad na Malti. Dva meseca kasnije, on postaje selektor, a ja trener kadeta Rada. Zvao me tada i pitao da li želim da budem deo njegovog stručnog štaba... Imao sam tek 27 godina. Šok i čast u isto vreme, nisam znao kako da se ponašam - ispričao je Rogić.
Nikada novopečeni član reprezentativnog stručnog štaba nije krio koliko je Antić imao uticaja na njegovu karijeru. Da se radi o vrhunskom stručnjaku pokazuju svi rezultati koje je ostvario tokom svoje karijere. Ipak, ono što je posebno želeo da istakne u razgovoru za "Sportske.net" ticalo se sitnica na koje je Radomir Antić posebno obraćao pažnju.
- Mi smo otišli na Svetsko prvenstvo najviše zahvaljujući prekidima i sitnim detaljima. Sećam se kada smo kretali u Konstancu, bila je to jako važna za nas. Korneri su bili tajno oružje, sa desne strane je uvek centrirao Milijaš jer je plan bio da lopte idu ulaznom putanjom. Sa leve je kornere izvodio Stanković, međutim, analizom svega Antić je shvatio da bi Krastić trebao da izvodi kornere umesto Dekija. Zaključio je da naši skakači nemaju dovoljno vremena da izvedu lažne kretnje i sprovedu plan do kraja, jer je Dekijeva lopta išla previše brzo. Rezultat? Dali smo dva gola Rumunima posle Krasićevih centaršuteva - prisetio se Rogić.
Najveća pobeda u istoriji reprezentacije ostvarena je tokom selektorskog mandata Radomira Antića. Svi se sećaju legendarne utakmice protiv Nemačke na Svetskom prvenstvu i pobede golom Milana Jovanovića.
- Svi pamtimo taj momenat iz 38. minuta i gol Laneta Jovanovića, onaj skok u kanal... Ali, kao čovek struke, moram da kažem da sam ja ponosan zbog ovog što ću vam sada otkriti. Taj gol i kasnije ta pobeda, jesu plod ideje, organizacije, jedinstva, a evo i zašto. Ako možete da pogledate celu akciju koja je prethodila, videćete da su igrači "nanjušili" i znali šta treba da urade. Vidić i Subotić su morali da razmene nekoliko pasova, jer je Nemanja uporno postavljao svakog igrača tamo gde treba da stoji i čekao pravi trenutak. Prvo Kuzmanović nije stajao dobro, onda je sledeći put Krasić prišao previše u zonu gde nije morao, jer su Nemci imali igrača manje. Vidić i Subotić i dalje razmenjuju dodavanja i Nemanja dočeka pravi trenutak - Kuzma je tamo gde treba, Krasić je spreman, Žigić zna da ide lopta na drugu stativu, a Lane da utrčava u 16 kao špic. Tako je nastala ta antologijska scena i, nažalost, i dalje najveća pobeda naše reprezentacije do danas - objašnjava srpski stručnjak.
Tako da je Aleksandar Rogić očekivao da bi Radomir Antić mogao da bude jedna od spona njega i Veljka Paunovića... Ispričao je da je legendarni trener pratio njihove rezultate nakon odlaska sa mesta selektora.
- Pratio je sve moje utakmice u Estoniji, Poljskoj, ali ne samo moje... Pratio je Jokanovića i Paunovića, radovao se uspesima i pobedama. Meni je, kao mladom treneru, poznanstvo i prijateljstvo sa njim drugi fakultet, životna škola. Privilegija je što sam ga imao za prijatelja i mentora. Zauvek će ostati ljudska i fudbalska gromada, to će reći svako ko ga je poznavao.
Antić je tada, baš kao i danas Paunović, na kormilo reprezentacije stigao nakon serije slabih rezultata. Poverenje naroda bilo je urušeno, ali je napornim radom Srbija ponovo igrala pred punim tribinama i predstavljala evropskog velikana. Rogić je u svemu tome imao značajan uticaj... Nadamo se da bi kroz nekoliko godina ponovo mogli da pišemo o moćnim "orlovima" i asistentu najuspešnijih selektora Srbije - Radomira Antića i Veljka Paunovića - Aleksandru Rogiću.
Slične vesti
Imate mišljenje?
Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.
Ostavite komentar
04.11.2025
07:00
0Komentara