Naša fudbalska reprezentacija trenutno nije na nivou A divizije Lige nacija i ne pripada "aždajama" od nacionalnih selekcija sa kojima igramo u ovom ciklusu tog takmičenja.
Negde je to i jasno Veljku Paunoviću, negde i nije, vidi se i to. Posebno činjenica da Nemanja Maksimović počinje ponovo u veznom redu pored možda nekih igrača koji igraju u boljim klubovima, u boljoj su formi i trenutno su bolji fudbaleri. Možda nije baš ni prijatno tako pričati o srpskom reprezentativcu i surovu istinu svima sasuti u lice, ali realnost je takva. Tako misli velika većina, da ne kažemo da tako misle svi.
Bilo kako bilo, Veljka Paunovića smo dočekali na klupi, ali deluje možda da u ovom trenutku i nema baš sa kim da radi što se tiče igračkog kadra ili da je sve to pomešano. Da nismo dovoljno kvalitetni i da zamisli trenutnog selektora baš i ne idu usput sa tim.
Treba vremena, da se napravi sistem, da se uspostavi opet kult reprezentacije, da se uradi ovo, da se uradi ono, ali opet deluje kao da negde tapkamo u mestu ili da jednostavno nećemo da se suočimo sa realnošću.
Povratak novog-starog kapitena, Dušana Tadića, u 37. godini u reprezentaciju, igrači iz liga Bliskog i Dalekog istoka, otkazi zbog diskutabilnih povreda, nedostatak bekova, izmišljanje pozicija, improvizacije i nikakav stil igre fudbala... Kada se sve to sabere, ispade da ništa ne valja.
Možda je "ništa" jaka reč, ali ne valja je istinita.
Trenutno smo u "A" diviziji Lige nacija sa fudbalskim aždajama, makar za nas u ovom trenutku i svima je jasno da tu ne pripadamo. Ni po jednom osnovu.
Možda treba da se pogledamo u oči, da prestanemo da se lažemo i da kažemo - nismo mi ova liga. Možda ni ona ispod. Vidi se to na terenu, vidi se to po broju gledalaca, vidi se to po ogorčenosti ljubitelja fudbala.
Samo nikako da krenemo ispočetka. Mada je sada i ključno pitanje - gde je naš početak uopšte? I šta je kraj...
Komentari
Ostavite komentar