6. februar zauvek je upisan u kolektivno sećanje evropskog fudbala kao dan kada je sport zanemeo. Tog hladnog jutra 1958. godine, avion koji je prevozio fudbalere Mančester junajteda, članove stručnog štaba, novinare i članove kluba, srušio se u Minhenu na povratku iz Beograda, sa revanš utakmice protiv Crvene zvezde u Kupu evropskih šampiona. Tragedija je odnela 23 života i zauvek prekinula uspon jedne od najtalentovanijih generacija u istoriji fudbala – čuvenih „Bezbijevih beba“.

Dan ranije, na stadionu "JNA", Crvena zvezda i Mančester junajted odigrali su spektakularan meč koji je završen rezultatom 3:3. Bio je to duel pun mladosti, brzine i napadačkog fudbala, a Beograd je te večeri aplaudirao talentu engleskog tima, nesvestan da mnoge od tih igrača vidi poslednji put. Junajted je prošao dalje zahvaljujući pobedi u prvom meču, a put kući trebalo je da bude rutinski – sa tehničkim sletanjem u Minhenu zbog dopune goriva.

Međutim, nakon dva neuspešna pokušaja poletanja i kobne odluke da se pokuša i treći put, avion je izgubio kontrolu na zaleđenoj pisti. U eksploziji i požaru koji su usledili poginulo je osam fudbalera Mančester junajteda, među njima i mlade zvezde koje su tek počinjale da osvajaju Evropu – Dankan Edvards, Rodžer Bern, Tomi Tejlor. Preživeli su nosili ožiljke do kraja života, a menadžer Met Bazbi vodio je tešku borbu za sopstveni oporavak, kao i za budućnost kluba.

Minhenska tragedija nije bila samo nesreća jednog kluba, već rana čitavog fudbalskog sveta. Crvena zvezda je, u znak poštovanja i solidarnosti, ponudila pomoć u obnovi tima, a rivalstvo je tog dana ustupilo mesto ljudskosti i tuge. Iz pepela tragedije Mančester junajted je kasnije ponovo ustao, ali senka 6. februara 1958. godine ostala je večna opomena – da je fudbal, uprkos slavi i strasti, pre svega igra ljudi od krvi i mesa.

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavite komentar

Ostavite komentar

Fudbal