Što smo se radovali, radovali smo se. Srpski sport, po svemu sudeći, osuđen je na propast. Više od decenije uspeha, radosti, što na reprezentativnom, što na klupskom planu u Srbiji, jednim potezom sve to može da se obriše preko noći. 

Ideje koje se u poslednjih nekoliko nedelja pojavljuju u javnosti više liče na recept za potpunu katastrofu nego na plan za oporavak, kako tvorci tih zamisli hoće da predstave sve što im je na pameti. 

Nekadašnji selektor Srbije Slavoljub Muslin  izašao je sa predlogom da srpski fudbal narednih pet godina pređe na amaterski, odnosno poluprofesionalni nivo, uz ograničenje plata na 5.000 evra i zabranu dolaska stranih fudbalera.

Starsportphoto©

Sve što se do sada radilo i gradilo, bivši selektor je predložio da se momentalno uništi, pa da se krene od nekog početka, koji bi pre bio kraj. A na pitanje šta bi na to rekla UEFA i da li bi nas izbacila iz svih takmičenja, sam iskreno kaže da "nije pravni stručnjak da bi to znao". Dakle, hajde da povučemo ručnu na auto-putu pri brzini od 200 na sat, pa ćemo posle da vidimo hoćemo li preživeti. To nije reforma, ljudi. To je čisto samoubistvo.

Da se razumemo, srpski fudbal ima probleme. Rezultati reprezentacije nisu na nivou očekivanja, omladinske škole moraju da rade kvalitetnije, a pitanje ulaganja i trošenja novca u klubovima zahteva ozbiljnu analizu. Ali, da li je rešenje da se sve ono što postoji jednostavno ugasi i da se pet godina pravimo da profesionalni fudbal u Srbiji ne postoji? To nije reforma. To je odustajanje. To je uništenje. 

Posebno zabrinjava činjenica da se ovakve ideje pojavljuju u trenutku kada se najavljuje velika promena kompletnog sistema upravljanja srpskim sportom. Nova vlast, koja bi trebalo da donese novu energiju, znanje i konkretne planove, zasad više ostavlja utisak da želi da ruši nego da gradi. Kao da je dovoljno promeniti ljude, precrtati sve što je prethodno urađeno i proglasiti da počinje novo vreme.

Najlakše je kritikovati, najlakše je pričati o propalom sistemu i obećavati da će sve biti drugačije. Samo se postavljaju pitanja - šta je tačno plan? Ko će da finansira klubove? Ko će da ulaže u infrastrukturu? Ko će da obezbedi uslove za razvoj dece, trenera i sportista? Ko će da preuzme odgovornost ako se zbog eksperimenata izgubi čitava generacija talentovanih fudbalera? Dotle se još nije došlo, očigledno. 

U vreme vlasti Aleksandra Vučića, srpski sport dobio je finansijsku i infrastrukturnu podršku kakvu ranije nije imao u takvom obimu.

Informer.rs

Gradili su se i obnavljali stadioni i dvorane ( izgrađena su tri moderna stadiona po UEFA standardima - u Leskovcu, Loznici i Zaječaru, vredna desetine miliona evra, započet je Nacionalni stadion), ulagalo se u sportske objekte, pomagali su se klubovi i reprezentativne selekcije. Sada bi sve ta ulaganja trebalo zaboraviti i baciti u vetar sve urađeno. Ako čitamo između redova, tako na kraju ispada. 

Sport ne bi smeo da bude talac političkih razlika i raditi nešto sasvim drugačije, samo protiv neistomišljenika. Ako je nešto dobro urađeno, treba nastaviti i unaprediti. Ako je nešto loše, treba promeniti. Rušiti sve, samo zato što je prethodna vlast nešto započela, nije nikakva vizija. Samo izostanak pravih ideja. 

To najviše i brine. Srbija ne sme da postane poligon za političke eksperimente ljudi koji misle da se razumeju u sve, a da pritom nemaju konkretan odgovor ni na najjednostavnija pitanja. Sport se ne vodi parolama, niti se rezultati stvaraju preko noći. Potrebni su stručnost, kontinuitet, novac, ozbiljna organizacija i jasna strategija. Stvaranje domaćih igrača jeste prioritet. Ulaganje u mlađe kategorije jeste neophodno. Kontrola trošenja novca jeste obavezna. Međutim, profesionalni fudbal se ne spasava tako što se svede na pet godina na nivo amaterizma.

Pet godina je čitava jedna fudbalska generacija. Pet godina bez ozbiljnog takmičarskog ambijenta, bez odgovarajuće konkurencije i bez jasne perspektive za najbolje igrače moglo bi da napravi štetu čije bi se posledice osećale decenijama. Ako sutra ugasite profesionalizam, svedete plate na 5.000 evra i oterate strance, ko će da igra na tim stadionima u Leskovcu, Loznici i Zaječaru? Ko će da puni Arenu u Evroligi ako večitima preko noći isečete budžete? I tako dalje...

Srbija nema luksuz da eksperimentiše sa budućnošću svog sporta. Ne treba joj pet godina amaterizma, već pet godina ozbiljnog rada, odgovornosti i stručnosti. Ne treba joj političko prebrojavanje zasluga, već nastavak svega što valja i promena svega što ne valja.

Ako je ideja nove vlasti da se srpski sport unapredi tako što će se prvo srušiti ono što postoji, a tek onda razmišljati šta dalje, onda nas ne čeka sportska reforma. Čeka nas potpuni sportski sunovrat.

Slične vesti

Komentari

Ostavite komentar

Fudbal