Četiri dana bila su dovoljna da se slika u Humskoj potpuno promeni. Posle poraza od IMT-a 2:1 i utakmice koja je otvorila brojna pitanja o ekipi Saše Ilića, Partizan je protiv Tobola odigrao najbolji meč od početka sezone.
Rezultat od 3:0 praktično je otvorio vrata plej-ofa Lige konferencije, ali je još važnije što je prvi put moglo jasno da se vidi kako novi trener želi da njegov tim izgleda.
Brzo, jednostavno i sa mnogo trčanja. Upravo je Ilić posle utakmice takvu igru označio kao model kojem Partizan treba da teži.
Crno-beli su napravili veliki broj šansi, napadali sa više igrača i mnogo lakše dolazili do kaznenog prostora nego na prethodnim utakmicama. Tobol je dugo uspevao da ostane rezultatski živ, ali je razlika na kraju stigla do tri gola, a mogla je da bude i veća.
Posebnu priču predstavlja činjenica da je čitav posao završen na „afrički pogon“. Senegalac Demba Sek otvorio je rezultat u 32. minutu, reprezentativac Gane Ibrahim Zubairu pogodio je u drugom poluvremenu, dok je fudbaler iz Obale Slonovače Šaka Traore u nadoknadi stavio tačku na ubedljivu pobedu.
Tri gola, tri afrička fudbalera i signal da bi upravo brzina po bokovima mogla da predstavlja najveće oružje ovog Partizana.
Ipak, niko bolje od Dembe Seka nije pokazao koliko ova ekipa još može da ide iz krajnosti u krajnost.
Nije prošao ni minut kada je Senegalac ukrao loptu i krenuo prema golu. Imao je Milana Aleksića potpuno slobodnog u situaciji dva na jedan, ali je odlučio da sve završi sam i promašio.
Bio je to potez zbog kojeg je dobar deo stadiona odmah reagovao, a Sek je potom nastavio da meša dobre prodore sa izgubljenim loptama i pogrešnim odlukama. Samo pola sata kasnije upravo je on pogodio za 1:0, a u nastavku je pravio probleme Tobolu, stvarao šanse saigračima i teren napustio uz ovacije.
Saša Ilić, međutim, nije želeo da gol sakrije grešku.
- I da je postigao gol, rekao bih mu da drugi put doda - poručio je trener crno-belih posle utakmice.
U toj jednoj akciji možda se najbolje vidi i kakav je Sek. Može da napravi višak kada ga nema, brzinski ostavi čuvara iza sebe i praktično sam proizvede gol, ali može i da izabere komplikovanije rešenje kada se jednostavnije samo nameće.
Ukoliko to popravi, Partizan dobija igrača koji pravi razliku. Ukoliko ne, vrlo verovatno će tokom cele sezone istovremeno dizati navijače na noge i kidati im živce.
Dobrih stvari bilo je još. Bogdan Kostić je uneo kreaciju i energiju između linija, Milan Aleksić je posle ranog žutog kartona odigrao mirno, a Erik Kojzek je i bez priznatog pogotka bio koristan u povezivanju napada.
Milan Vukotić dobio je drugačiju, povučeniju ulogu i veliki broj akcija kretao je upravo preko njega. Ideja je bila da Partizan dobije više fudbala na poziciji na kojoj trenutno nema klasičnog zadnjeg veznog i protiv Tobola je u dobrom delu utakmice funkcionisala. Ali upravo tu počinje druga strana ove pobede.
Rezultat 3:0 govori da je odbrana završila posao bez primljenog gola. Sama utakmica govori da je bilo dosta razloga za upozorenje. Visoko postavljena poslednja linija imala je problema sa dugim loptama iza leđa, Tobolu je u prvom poluvremenu poništen pogodak zbog ofsajda, Stefan Mitrović je jednom greškom otvorio kontru protivniku, a bilo je i nekoliko situacija u kojima su Kazahstanci sa malo više kvaliteta mogli ozbiljno da kazne domaćina. Kasnije je i Luis Gvera dobio veliku priliku, dok je Ilić posebno upozorio na izgubljene lopte koje rival nije morao da iznudi.
Tu je i pitanje levog beka. Vukašin Đurđević je protiv Tobola odradio dobar posao i na kraju asistirao za treći pogodak, ali igra na poziciji koja mu nije prirodna. Na golu Miloš Krunić nije imao mnogo posla, mada je u pojedinim situacijama pokazivao nesigurnost. Sve su to detalji koji protiv kazahstanskog predstavnika nisu ostavili posledice na semaforu, ali nivo narednog mogućeg rivala biće potpuno drugačiji.
A tamo čeka Hetafe.
Ekipa Hosea Bordalasa prethodnu sezonu završila je na sedmom mestu La Lige, a njen identitet godinama počiva na disciplini, čvrstini, duelima i oduzimanju prostora protivniku.
Hetafe je prošle sezone imao samo 38 odsto prosečnog poseda u jednom delu prvenstva, ali je uprkos skromnom napadačkom učinku bio u borbi za evropska mesta. Ovog leta dodatno pojačava sastav, a među novajlijama su štoper Saba Sazonov i Orel Mangala, vezista koga je Lion svojevremeno platio gotovo 30 miliona evra.
Zbog toga utakmica sa Tobolom može da bude razlog za optimizam, ali ne i za samozavaravanje. Protiv Hetafea neće biti toliko prostora za izgubljene lopte na svojoj polovini, nepotrebne solo akcije i nekoliko metara praznog prostora iza visoko postavljene odbrane. Španci možda neće stvoriti deset prilika, ali su upravo tip ekipe kojoj jedna poklonjena može da bude dovoljna.
Partizan ima i nešto vremena da popravi nedostatke. Idrisu Baba se rastao sa Almerijom i očekuje se njegov dolazak u Humsku, a iskusni vezista mogao bi da ponudi ono što Ilić trenutno traži improvizacijom sa Vukotićem – fizički snažniju i prirodniju opciju ispred odbrane. Za Tobol nije registrovan, ali bi u nastavku evropskog puta mogao da promeni raspored u sredini terena.
Najpre, naravno, treba završiti posao u Kostanaju 13. avgusta. Tri gola predstavljaju veliki kapital i Partizan bi morao mnogo toga da uradi pogrešno da ga ispusti. Ako se to ne dogodi, 20. avgusta sledi prvi duel sa Hetafeom u Španiji, a tada će se najbolje videti koliko je pobeda nad Tobolom predstavljala stvarni početak jednog boljeg Partizana, a koliko samo lepo evropsko veče.
Jer napad je protiv Kazahstanaca prvi put izgledao kao ozbiljno oružje, Afrikanci su doneli brzinu i golove, mladi igrači pokazali da mogu, a Sek demonstrirao sve zbog čega ga vredi istrpeti. Odbrana je, međutim, ostavila dovoljno upozorenja.
Tobol ih nije kaznio. Hetafe vrlo verovatno hoće.
Komentari
Ostavite komentar