Na stadionu "Sveti Nikola" u Bariju crveno-beli su stigli do najvećeg uspeha u klupskoj istoriji, osvojivši Kup evropskih šampiona posle finala sa Olimpikom iz Marseja (0:0 / na penale 5:3). Prošlo je 35 godina od večeri kada je beogradski klub seo na evropski tron, a značaj tog podviga nije izbledeo.

Vreme je promenilo gotovo sve. Fudbal je postao drugačija igra, finansijske razlike između klubova veće su nego ikada, a timovi sa ovih prostora danas teško mogu i da sanjaju o dostizanju evropskog vrha. Upravo zbog toga uspeh generacije iz 1991. godine danas deluje još impresivnije.

Pod vođstvom Ljupka Petrovića, Crvena zvezda je okupila ekipu koja je spojila kvalitet, iskustvo i pobednički karakter. Stevan Dika Stojanović, Robert Prosinečki, Dejan Savićević, Darko Pančev, Vladimir Jugović, Miodrag Belodedić, Dragiša Binić i ostali ispisali su stranice istorije koje ni posle tri i po decenije nisu izgubile na značaju.

Put do evropske krune nije bio slučajnost. Crveno-beli su te sezone pokazali da mogu da se nose sa najjačim ekipama kontinenta, a finale u Italiji bilo je kruna jedne od najvećih generacija koje je jugoslovenski i srpski fudbal ikada imao.

Posebnu težinu tom uspehu daje i činjenica da je ostvaren u konkurenciji klubova koji su tada već predstavljali evropsku elitu. U eri pre astronomskih budžeta i globalizacije fudbala, Crvena zvezda je uspela da uradi ono o čemu danas maštaju mnogo bogatiji i moćniji klubovi. Počelo je od eliminacije Grashopera, da bi u osmini finala pao škotski Rendžers. Usledilo je dvomeč sa Dinamom iz Drezdena, koji su Ljupkovi izabranici rešili bez većih problema (3:0 / 2:1). 

Polufinale sa Bajernom osataće upisano kao jedno od najluđih dvomeča u istoriji ovog dvomeča. U prvoj utakmici u Minhenu crveno-beli su slavili sa 2:1, da bi na "Marakani", pred 100.000 navijača, odigrali nerešeno 2:2 i prošli u veliko finale. 

Junak utakmice bio je legendarni Siniša Mihajlović, koji je sredinom prvog poluvremena fantastično savladao Aumana iz slobodnog udarca, a zatim je “asistirao” Augentaleru za autogol u 90. minutu.

U Bariju smo videli potpuno drugačiju Zvezdu. Videli smo ekipu koja nije mnogo napadala, koja brani i gol i kao da čeka penale. Pogodaka nije bilo ni posle produžetaka, došlo je do jedanaesteraca i svi znamo kako su oni završeni - Darko Pančev... Crvena zvezda je šampion Evrope, Crvena zvezda je pobenik Kupa evropskih šampiona!

Za navijače crveno-belih Bari nije samo mesto na mapi Italije. To je simbol najveće slave, dokaz da je jedan klub sa "Marakane" uspeo da osvoji Evropu i ostavi trag koji ni decenije nisu uspele da izbrišu.

Slične vesti

Imate mišljenje?

Ukoliko želite da ostavite komentar, kliknite na dugme.

Ostavite komentar

Ostavite komentar

Fudbal